Naziv "ren" koristili su
stari Sloveni za grmoliku biljku čije stablo dostigne i do 1.2 metra s
kružno raspoređenim laticama. Obično raste na vlažnijim površinama.
Njena prapostojbina je istočna i južna Europa, gde se još i danas može
pronaći kako raste u svom divljem obliku...
"Rotkva vredi težinu olova, repa težinu srebra, a ren težinu zlata."- Stara grčka poslovica
Još sa svojih praprostora biljka se raširila po celom svetu. Ako ste slučajno imali priliku da probate Vasabi, japanski ren, verovatno ste primetili kako ima ukus sličan evropskom renu. Jedina razlika je u tome što je vasabi zelene, a ren bele boje.
Danas, ren spada među najmanje upotrebljavane lekovite biljke, što je u biti prava šteta, budući da sadrži niz povoljnosti za naše zdravlje. U antičko doba, ren se zajedno s mnogim lekovitim biljkama, spominje u zapisima čuvenog rimskog naučnika Plinija Starijeg pod imenom Armoracia.
Osim Rimljana koristili su ga i stari Grci kako bi rešili probleme vezane za bolove u kičmi i protiv nedostatka seksualne
želje. Za vreme kolonijalne Amerike koristio se kao vrlo delotvorna i prirodna pasta za zube. Jedna od glavnih odlika rena je njegov jak i ljut ukus.
0 komentari :
Objavi komentar